Piše: Emir Hasanović
U životu se ponekad pojave ljudi čiji duh nadmašuje vrijeme, čiji život postaje učionica, a prisustvo – inspiracija. Hafiz Ibrahim ef. Trebinjac bio je jedan od tih ljudi. Rođen je 1912. godine u Sarajevu, a hifz je završio vrlo mlad u Gazi Husrev-begovoj medresi, pred hafizom Mustafom Mujezinovićem. Njegov odnos prema Kur’anu bio je dubok i iskren – nije ga učio radi priznanja, nego radi srca. I upravo to čini njegov život primjerom koji može nadahnuti sve koji žele krenuti putem hifza.
Kao mladić, Ibrahim ef. Trebinjac je nastavio svoje obrazovanje u Kairu na čuvenom Al-Azharu, ali život ga je brzo vratio u domovinu. Porodične i društvene okolnosti zahtijevale su njegov povratak, ali nikada nije prestao učiti i širiti znanje. Njegova posvećenost Kur’anu bila je trajna, bez obzira na okolnosti i prepreke.
Nakon Drugog svjetskog rata prošao je kroz period zatvora. Dok su mnogi izgubili snagu i nadu, Ibrahim ef. Trebinjac pronašao je svjetlo u Kur’anu. U tamnici je učio i ponavljao hatme, čuvajući hifz ne samo u pamćenju, već i u srcu. Njegovo iskustvo dokazuje da Kur’an ima moć da dušu učvrsti i u najtežim trenucima.
Njegova svakodnevna disciplina bila je zadivljujuća. Dvadeset godina zaredom, svaki sabah učio je po jedan džuz Kur’ana u sarajevskim džamijama, a tokom ramazana, šesnaest godina zaredom, dovršavao je hatmu kroz teravih-namaze. Njegov glas, smiren i čist, postao je simbol predanosti i ljubavi prema Kur`anu. Ljudi koji su ga slušali nisu dolazili samo zbog učenja, nego da bi osjetili prisustvo Kur’ana u njihovim srcima.
Hafiz Ibrahim Trebinjac pokazuje da hifz nije težak zadatak, niti nešto što se uči samo zbog titule ili priznanja. Hifz je put srca, oblik života i izvor snage. Svaka stranica koja se usadi u pamćenje i srce donosi svjetlo koje prati kroz život, jača duh i oblikuje karakter. Njegov primjer svjedoči da ni zatvor, ni tjeskoba, ni ograničenja vremena ne mogu slomiti onoga ko Kur’an drži u srcu.
Za današnje generacije, njegov život je podsjetnik da učenje hifza počinje korak po korak. Ne moraš početi s cijelim džuzom ili satima učenja. Svaki ajet koji naučiš i ponoviš u sebi, svaki trenutak pažnje prema Kur’anu, gradi unutrašnju snagu. Hafiz Ibrahim je dokaz da upornost, ljubav prema Riječi i redovno učenje mogu nadmašiti sve prepreke.
Njegov život također uči da hifz nije samo memorisanje riječi, nego življenje Kur’ana. Kada učimo i živimo njegove ajete, naše srce postaje mjesto svjetla. Kada njegovo učenje primijenimo u životu, postajemo ljudi čiji mir i dostojanstvo odjekuju u zajednici, baš kao što je to činio Ibrahim ef. Trebinjac.
Svaki učenik hifza danas može pronaći inspiraciju u njegovoj disciplini: ako je mogao učiti i ponavljati hatme tokom godina i u najtežim okolnostima, možemo i mi u miru današnjeg života posvetiti vrijeme Kur’anu. Svaka stranica naučena s ljubavlju i pažnjom daje snagu, oblikuje duh i približava nas Allahu.
Hafiz Ibrahim Trebinjac nije bio samo učitelj, profesor ili imam. Bio je hodajuća hatma – čovjek čiji život i glas hodaju zajedno s Kur’anom. Njegov primjer podsjeća nas da hifz nije težina, nego dar. Da je učenje Kur’ana proces koji ne samo da pamti riječi, nego oplemenjuje srce i duh. Ako mladi ljudi danas, u svijetu punom brzine i distrakcija, mogu uzeti jedan ajet dnevno, ponoviti ga i živjeti kroz njega, oni prate put koji je Ibrahim ef. Trebinjac pokazao – put svjetla, ustrajnosti i istinske ljubavi prema Kur’anu.
